Griffinova odluka da preusmjeri NASA-in proračun prema svemirskim letovima s ljudskom posadom već je ograničila planirani rast sredstava za svemirske znanosti i geoznanosti. NASA-in znanstveni proračun zamišljen je tako da bude praktički jednak, oko 5,5 milijardi dolara godišnje, do 2011. godine. Međutim, financiranje inicijative Mjesec-Mars premašuje ga više nego dvostruko, s 8,7 milijardi dolara. Potraga za vodenim ledom na Jupiterovim mjesecima i dvije misije otkrivanja planeta sličnih Zemlji koji kruže oko drugih zvijezda otkazane su ili odgođene na neodređeno vrijeme, dok su proračuni za unutrašnja istraživanja i analize, pojedinačne istraživačke projekte i buduće niskobudžetne svemirske misije skresani.
U siječnju je utjecajno Planetarno društvo iz Pasadene u Kaliforniji, prikupilo 5000 potpisa za peticiju upućenu američkom predsjedniku Bushu, prosvjedujući protiv smanjenja proračuna i zahtijevajući od njega da “spasi” “slavnu povijest svemirskih istraživanja i izuma – prije nego što bude prekasno”. Čemu se gnjaviti s ljudskim svemirskim letovima kad roboti tako dobro obavljaju svoj posao i čine to mnogo jeftinije? Zagovornici svemirskih letova s ljudskom posadom tvrde, pak, da samo ljudska bića imaju gipku tjelesnu motoričku usklađenost i mentalnu spretnost potrebnu kako bi se izvuklo ono najbolje iz svemirskih ekspedicija. Ali najuvjerljiviji argument u korist svemirskih letova s ljudskom posadom vjerojatno je još uvijek onaj s početka. Istraživanje svemira u konačnici se svodi na ostvarenje ljudskih snova.
Sjedinjene Države postale su vlasnikom Louisiane čim ju je Thomas Jefferson kupio od Francuza, no svejedno je odmah poslao Lewisa i Clarka da propješače posjedom. Teritorij nije vaš sve dok ne zakoračite na nj, kažu zagovornici ljudskog istraživanja svemira. “Ne vidim nikakvu potrebu opravdavanja letova s ljudskom posadom onime što će donijeti znanosti. Nesumnjivo će mnogo značiti znanosti, ali to će biti tek ‘onako usput’”, kaže Griffin. “Poriv da proširimo svoj doseg – ljudska sudbina – sasvim je dovoljan razlog.”
Copyright na ovaj nedavno recenzirani tekst, koji je objavljen u listopadskom broju National Geographica pod naslovom "Pedeset godina istraživanja svemira", ima Guy Gugliotta. A kao zapovjednik korporativne galaktičke flote i ujedno stručni suradnik hr-izdanja NG-a, moram se složiti sa onim što ravnatelj Griffinn reče na kraju. Po dobrom starom vojnom pravilu, dok na nešto ne ugaziš nogom, to nije tvoje. Osim toga, najveću budućnost svemirskih letova, vidim u njihovoj komercijalizaciji. Glomazna državna administracija poput NASA-e postala je sama sebi svrha. Istodobno, male i agilne privatne kompanije diljem svijeta, sa mnogo jednostavnijom raketnom tehnologijom, ostvaruju prave podvige. Svemir mora postati dostupan svima koji su spremni platiti. Prvi privatni "skokovi" u svemir u obliku suborbitalnih letova su već počeli. Uspoređujući to sa prvim skokovima braće Wright, očito možemo očekivati štošta u godinama koje dolaze. Budućnost je uvijek neizvjesna, ali mogu sa velikom sigurnošću reći da živimo u vrlo uzbudljivo doba potpuno novog tj. korporativnog osvajanja svemira.
Pregled prethodnih postova: