Što je blog?
Već sam jednom pričao o tome. Blog je komunikacija. Odašiljanje misli u blogosferu i dobitak povratnih informacija. Bez povratne sprege ili feedbacka, blog gubi svoj smisao. Prestaje biti višesmjerna komunikacja i postaje monolog. No ipak, online komunikacija je sredstvo. Super sredstvo, koja skraćuje velike udaljenost među ljudima, ali i dalje je samo sredstvo. Nema do osobnog kontakta. Zato gdje god mogu tj. gdje god nam udaljenost dozvoljava, želim što prije upoznati sugovornika tj. blogera u živo. Tek onda znaš na čemu si. Online sve može izgledati super, a kad se nađete... jednostavno nema one biološke kemije. Tip/tipka je nakakav sociološki geak i ne ide dalje. Tu je blog nemoćan...
Kome služi blog?
Blogera je sve više istina. Isto kao i pismenih, vozača, računalno obrazovanih itd. Nije blog sveta krava... to je samo sljedeća razina obrade i distribucije informacija... u informacijama prezasićenom medijskom prostoru. Blog je u biti proizvod medijskih lobija kako bi njima, koji žive od prikupljanja, obrade i distribucije informacija, olakšao obradu istih. Količina informacija koja se danas valja oko nas je tolika, da novinari više ne mogu uloviti pola toga. U principu odrađuju samo goruće teme i ono što im se dojavi. Blog im štedi vrijeme. Ukazuje na stvari koje su procurile i moguće afere vrijedne pisanja. Tek tada nastupa istraživačko novinarstvo i uzusi profesionalnog izvještavanja. Provjere informacije na dvije strane. Blog je u načelu novinarski servis...
Slavni blogeri?
Nikog ne osuđujem unaprijed, pa tako ni Mikšića. Moje mišljenje o nekome se formira u momentu kad započnemo komunikaciju. Bio sam jednom kod njega, vidio nešto s čim sam relativno dobro upoznat, komentirao i nije bilo nikakvog odgovora. Ni kod mene, ni kod njega. Takva bahatost se kažnjava. Nikada više neću otvoriti taj blog. Isto postupam i sa drugima koji se tako ponašaju. Lana who? Što se mene tiče jednom je dovoljno. Nakon toga slijedi ignore, kraj, konec, ende, fin. Na blogu se smisleni komentatori moraju zaslužiti. A stječu se teorijom reciprociteta. Znači smislenim komentarima na njihovom blogu. Onaj tko ima samo komentatore tipa, bokić, cool, pozz... najbolji su pokazatelj njega kao blogera, bez obzira na njegovu RL "slavu". Zato jer je blog komunikacijski medij, koji ne trpi slavu bez pokrića. Blogersku slavu treba zaslužiti...
Kada blog umire?
Blogeri se s vremenom istroše. Bilo da nestanu razlozi zbog kojeg su počeli pisati blog ili zato što ih to više jednostavno ne ispunjava ili ne onako kako su očekivali. Istovare sve što su imali i idu dalje. Evo jučer sam pričao s jednim tipom na temu plivanja i rekoh kako nemam kondicije i da iz cuga mogu otplivat max 200 metara. Lik kaže tako je i meni bilo, sve dok nisam našao svoj ritam. Sada plivam bez problema par kilometara. Pa naravno, tajna svega je u ritmu. Isto pravilo vrijedi i za blog. Nađi svoj ritam objavljivanja. Svaki dan? Svaki treći dan? Jednom tjedno? Jednom mjesečno? Nađi ritam i plivat ćeš godinama. U suprotnom isti postaje obveza, a sve što je obveza nije ugoda već napor. Ipak u konačnici, poput svega u ovom našem svemiru i blog mora umrijeti. Rođenje, život i jednog dana smrt, su normalne etape svakog postojanja. Sve ima životni ciklus, pa tako i blog.