Još u prosinacu 2006. godine šatl je trebao dostaviti spojište 2 - Harmony. Nakon toga trebao je u ožujku 2007. stići Europski modul-laboratorij Columbus, a koji će biti dostavljen tek sa sljedećim letom Atlanitisa STS-122. Taj shuttle je trebao biti lansiran u pretprošlu nedjelju 9. prosinca, ali kako stvari sada stoje, on neće poletjeti prije 2. siječnja 2008. Naravno, i taj budući dio svemirske postaje također ima svoj blog. Isto tako, kasni i Japanski eksperimentalni modul - JEB, (KIBO na japanskome), koji je trebao stići gore još u rujnu 2007. godine. Prema novim planovima, laboratorij KIBO bi trebao biti dopremljen sa 25-im po redu letom šatla prema ISS tj. s Endeavour STS-123 u veljači 2008. Ova višemjesečna kašnjenja uzrokovana su sa činjenicom što je tek s letom šatla Discovery STS-120 od 23. listopada 2007, dopremljeno spojište 2 (Node 2) Harmony; koje je potom instalirano na laboratorij Destiny. Tek je spojište 2 Harmony omogućilo spojna mjesta za postavljanje ta dva laboratorija. Iz svega navedenog, izvjesno je i kašnjenje američke dopreme budućeg spojišta 3, promatračnice Cupola, modula za centrifugu CAM (Centrifuge Accommodations Module) kojim će se pokušati suzbiti utjecaj hipogravitacije, te znanstvene platforme za napajanje (Science Power Platform). Navedeno kašnjene će se zasigurno odraziti i na planirane Ruske dopreme raketom Proton M. S njom naime još trebaju stići višenamjenski laboratorijski modul, ESA-ina robotska ruka, tzv. ERA i Ruski istraživački modul.
Zanimljivo je napomenuti kako dugoročno gledano, postoji znatna opasnost od udara svemirskog smeća u postaju, a što bi moglo izazvati katastrofalne posljedice. Stoga je NASA svojedobno predložila ugradnju laserskog topa na postaju, ali je takav prijedlog izazvao zabrinutost ostalih, zbog moguće militarizacije svemira. Osim od topa, odustalo se ili su stavljeni na čekanje još neki elemenati i sustavi postaje. Tako je univerzalni dok za pristajanje otkazan i zamjenjen s MLM-FGB2 modulom. Otkazani su i modul za pristajanje i tegljenje, stambeni modul, Interim kontrolni modul, ISS pogonski modul, dok je otkazan projekt letjelice za povratak astronauta na Zemlju u slučaju nužde CRV (Crew Return Vehicle).
ISS se danas nalazi cca 360 kilometara od površine Zemlje, a planet obiđe za 92 minute. Varijacije u visini postaje kreću se u rasponu od nekoliko kilometara, a zahvaljujući gravitacijskoj sili planeta i redovitoj uporabi retroraketnih potisnika. Postaja, u prosjeku, dnevno propadne oko 100 metara, pa je potrebno redovito uključivanje raketnih motora u svrhu održavanja visine. Sa dosadašnjom izgradnjom, postaja je postala najsjajniji objekt na večernjem nebu i zapravo jedino umjetno svemirsko tijelo vidljivo golim okom. Njenu trenutnu lokaciju iznad Zemlje možete doznati jednostavnim klikom ovdje. Dovršetkom izgradnje ISS bi trebao imati masu od 419 tona, izlaznu snagu od 110 kilovata, ukupnu dužinu od 108,4 metara, module dužine 74 metra i šest članova posade, koji bi boravili u prostoru od cca 1.300 kubičnih metara, što je približno kao unutrašnjost putničkog zrakoplova Boeing 747. Kako bi se se dostavili svi moduli neophodni za kompletiranje ISS-a potrebno je izvesti sveukupno 50 svemirskih letova. Uz navedene letove valja spomenuti i oko 30 letova ruskih transportnih bodova klase Progres, a u cilju redovne dostave potrepština posadi. A u konačnici ISS bi trebala izgledati kao na slici iznad.
Postovi koji su prethodili ovome su redom:
Projekt svemirske postaje
Srce postaje
Prva posada postaje