Prošli tjedan naglo nas je napustio jedan od doajena hr-zrakoplovstva. Srčani udar nas je sve iznenadilo. Još prošli mjesec sjedili smo na pivi u Kušlanovoj, nakon osnivačke sjednice strukovnog razreda inženjera aeronautike/aeroprometa. Tom prigodom sam mu govorio kako se mora spriječiti "MiGocid" tj. uništenje trofejne zrakoplovne tehnike, koja danas leži oko ZTZ-a. Tehnike koja svaki dan može očekivati direktivu nekog tehnički neobrazovanog političara i kao povijesni artefakti završiti na rezalištu. Već sam svjedočio takvim biserima. Vidio sam kako je sa Splitskog aerodroma na rezalište 90-ih odveženo pet Republic F-84G Thunderjeta, od čega je jedan bio potpuno obnovljen i izložen kao eksponat. Slično se dogodilo 1998. na Mostarskom helidromu, kada je general HVO-a Sopta, na uništavanje poslao čak 14 zmajeva letjelica. Među njima je stradalo 5 već spomenutih T-jeta, a ostatak su činile inačice T-33 i RT-33 proizašle iz prvog američkog mlaznog lovca F-80 Shooting Star. Tom prilikom, stradali su i nekompletni ostatci još 7 aviona od Utve-75, Aera-3, Galeba 2, Orla i dvije Gazelle. U skladu sa prethodnim postovima, svakom laiku je jasno kako se nešto slično može očekivati i sa tehnikom oko ZTZ-a. Posebice nakon što ista bude privatizirana. Naš profesor dr.sc. Borivoj Galović, jedini je pokazao interes za spašavanje trofejne tehnike, na način da se ista reparira i izloži u krugu novog kampusa na Borongaju, gdje je nedavno preseljen i Fakultet prometnih znanosti. Što će se sada dogoditi po tom pitanju, strah me je i pomisliti. Znači nagli odlazak profesora Galovića, nije samo gubitak Čovjeka, već predstavlja i težak udarac našoj zrakoplovnoj povijesti i očuvanju zrakoplovne kulture.

Borivoj Galović rođen je 18. ožujka 1948. godine u Zagrebu, gdje završava osnovno školovanje i VI. Gimnaziju 1967. godine. Diplomira 1971. na University of Washington u Seattleu, država Washington, SAD. Tom prigodom stječe diplomu diplomiranog inžinjera aeronautike i astronautike na Department of Aeronautics and Astronautics (Fakultetu za aeronautiku i astronautiku), koju je kasnije nostrificirao na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon toga proveo je višegodišnji rad "u rovovima" tj. na održavanju, modificiranju i gradnji zrakoplova. Kontinuiranim doškolovanjem završio je veći broj preobuka za više tipova zrakoplova i motora male i velike kategorije. Vodio je izgradnju petnaestak zrakoplova, i bio nadzorni inženjer na četiri samogradnje lakih zrakoplova, te sudjelovao kao istražitelj na mnogim zrakoplovnim udesima. Bio je uključen tako reći u sve hr-zrakoplovne projekte od Inex Adrije, Više zrakoplovne škole, Privredne avijacije do nedavne helikopterske kompanije HIKO. Pokretanjem školovanja za pilote, dolazi na FPZ, gdje kao stalni zaposlenik napreduje do izvanrednog profesora. Izvorni znanstveni rad "Mogućnost korištenja privredne avijacije u gašenju šumskih požara", tamo mu je priznat kao ekvivalent magisterija iz područja Tehničkih znanosti, znanstveno polje Tehnologija prometa i transporta. Za ekvivalenciju u postupku stjecanja doktorata znanosti položio je dodatno razliku od šest ispita, te 8. srpnja 1998. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Prilog razvoju nekonvencionalnih zrakoplova za priobalje Hrvatske". Iza sebe je ostavio cijeli niz mentorstva, stručnih i znanstvenih radova. Osim njegovih najbližih, supruge i dvoje djece, svi ćemo osjetiti ovaj gubitak. Posebice jer je profesor Galović osim što je bio veliki stručnjak, bio još veći Čovjek i "čager". Znači znao je znanje, ali isto tako je uvijek bio za akciju i zabavu. Sprovod dragog nam profesora održat će se sutra u utorak 27. svibnja s početkom u 15:00h na groblju Mirogoj. Nek mu je laka Hrvatska zemlja...

update