Istina o Jugoslaviji, istina o tome ko se zaista bori protiv okupatora, teško se probijala u svijet. Svjetske agencije i sredstva informiranja dugo su bili preplavljeni vijestima sa drugih, po njihovom mišljenju, važnijih ratišta. Tu i tamo bi se probila pokoja manja vijest o uspjesima partizana. Nerijetko se dogadalo da se ti uspjesi pripišu četnicima. U to kolo se miješala i kraljevska izbjeglička vlada, tim aktivnije što je istina o četničkoj izdaji više prodirala i izvan granica Jugoslavije. Zato ne bi bilo loše - računali su cenzori - poneku vijest i prepraviti. Na primjer, da se ne kaže kako su partizani digli u zrak neprijateljski vlak ili izveli neku sličnu akciju, nego samo da je to djelo "patriota", ili "boraca za slobodu". Mnogim krugovima vani nije išlo u račun da se vidi i čuje da se u Jugoslaviji protiv neprijatelja, u stvari, bore jedino - partizani. U takvim okolnostima se kod Johnstona stvarala ideja da krene u Jugoslaviju. Slušajući te rane konferencije za tisak kod Barija, prisjeća se Denis u svojoj knjizi, kako je vojna obavještajna služba predviđala veliki Njemački protunapad kojim bi saveznike izbacila i iz Napulja. "Do napada će, govorili su, doći čim Balkan bude "očišćen " - za što Nijemcima, vjerovatno, neće trebati mnogo vremena. Ali, Balkan, eto još nije "očisćen", tamo se još na dalmatinskoj obali vode ogorčene borbe. Zato nije ni došlo do očekivanog protunapada u Italiji. Neprijatelj pokušava uništi ono nekoliko preostalih slobodnih mjesta kroz koja se partizanima u unutrašnjosti dostavlja pomoć. Cilj ovog je da se presiječe posljednja preostala veza sa svijetom".

Ta "posljednja preostala veza sa vanjskim svijetom" nije, naravno, bila jedina. Piscu se to činilo iz vizure saveznčkih štapskih karata. Ali, Vis je u tom trenutku bio zaista jedna od najvažnijih točaka linije dostave pomoći partizanima. Pomoć, ma kolika, bila je bolja od nikakve. I još nešto - bio je to kanal kojim su, kao slabašni mlaz vode, ponekad kap po kap, "curile" vijesti o onome što se dogada u Jugoslaviji. "Čitavu zimu", nastavlja Johnston, "pratio sam operativnu mapu na zidu zapovjedništva Pustinjskog vazduhoplovstva, gledao kako otoci, jedan za drugim, bivaju pregaženi. I sada je ostalo samo jedan - jedini otok od nekog značaja - Vis, transjadranska utvrda saveznika i posljednji Titov otvoreni prozor. Taj otok je prava tvrđava, piše Johnston. Garnizon na njemu čine snažne partizanske snage, a ojačava ga odred britanskih komandosa i američkih rendžera. Kroz ovaj kanal sa Balkana stiže najveći dio informacija o ciIjevima za napade bombardera. Vis je sjedište jedne od najvažnijih radarskih  postaja britanskih snaga. Neprekidno, svakog dana, svake noći, očekuje se početak velikog njemačkog napada na Vis. Nijemci su koncentrirali desantne čamce i "Siebel" trajekte po sidrištima svih obližnjih otoka", kaže Johnston u knjizi "Devet rijeka od Jordana ". No očekivani napad, Vis nije čekao bespomoćan. Vis se brzo pretvarao u "ježa", u pravu utvrdu. Postajao je to zahvaljujući odluci Maršala Tita. Shvaćanje potrebe da se tu stane i da se otok brani. Vis ne smije pasti, ako se želi razvijati partizanska mornarica i zadržati spona sa saveznicima u Italiji.

Obrana otoka je bila zadaća postrojbi 26. Dalmatinske divizije, koja se tu nalazila sa četiri brigade, te partizanske mornarice koja je sudjelovala u ofanzivno-desantnim akcijama na druge otoke. Vis je pripreman za obranu od desanta sa mora i iz zraka. Pošto su partizani bili spremni braniti otok, saveznici su došli sa pojačanjem protuavionske obrane i radarskom postajom. Saveznici su, u određenoj mjeri, ispoljavali i skepsu u pogledu obrane otoka od invazije, rukovodeći se sa svojim ranijim iskustvima. Isticali su blizinu neprijateljskih aerodroma u Mostaru i Zemuniku, ali, vidjevši odlučnost NOV za obranu Visa, oni su se, takoreći, morali priključiti. Saveznici su uočili i svoju prednost nad Nijemcima, ukoliko se i sami pojave na Visu. Koristili bi se, svojom nadmoći u zraku i na moru. To je bila ujedno bila i obrana savezničkog desnog boka, gledajući sa talijanskog fronta. No za dolazak na Vis, Johnston je trebalo puno domišljatosti i taktike u srazu sa britanskom birokracijom. "Sviđa mi se pojam - partizan. A u novinarskom pogledu, to je izvanredna štorija! Čiju objavu - onemogućuju politički, a ne sigurnosni razlozi. Znači svako lukavstvo je dozvoljeno, u cilju zbunjivanja vojnih vlasti. Uvijek me zabavlja povući za nos vojne vlasti zadužene za kontrolu dopisnika. Plan odlaska na Vis, dakle, treba razraditi po fazama, kao vojnu akciju." zaključuje Johnston sa svojim karakterističnim irskim humorom.