Još se tinta na okupacijskom ugovoru nije osušila, a US-imperijalistička sila je već počela razoružavati hr-domorodce i pripremati teren u svom najnovijem dominionu za dolazak trupa. Pošto je svima poznata važnost US-zrakoplovstva, kao glavnog stupa njihove vojne moći, teren se prvo priprema upravo njima. Kako im se domoroci ne bi mogli oduprijeti, onog dana kad im okupacija dojadi. Neki od vas vjerojatno već nagađaju, što bi to moglo biti. Koji bi to oružni sustav iz bivše države, nastao pod konceptom prirođene nam ONO i DSZ, mogao najviše žuljati najnovije okupatore? Ako vam se još ne pali lampica, odgovor je - prijenosni raketni lanser Strela-2M. Već sam govorio o koncepciji obrane bivše države, ali dobre stvari zaslužuju biti ponovljene. S obzirom na predviđeni rok "trajanja" većine raketnih sustava PZO, bivša država nije previše ulagala u njih. Naime, fiksno montirani raketni sustavi S-75 Dvina (SA-2C Guideline), S-75M Volhov (SA-2F Guideline) i S-125M Neva-M (SA-3B Goa), branili su najveće gradove, čiji pad se očekivao za svega par sati. Mobilne sustave PZO činilo je 120 samohodnih lansera 2K12M Kub-M (SA-6 Gainful), zatim 136 primjerka 9K31M Strela-1M (SA-9B Gaskin) ugrađenih na BRDM-2 i 12 sustava 9K37M Strela-10M (SA-13 Gopher) ugrađenih na sovjetsko oklopno-amfibijsko vozilo MT-LB. Pri očekivanom scenariju napada Varšavskog pakta, jedino su mobilni sustavi mogli očekivati malo dužu uporabu, budući je njihova namjena bila bliska zaštita važnijih ciljeva i koncentriranih snaga KoV-a u pokretu. Snaga, koje bi se iz tenkoprohodne ravnice, u borbi povlačile prema "bastionu". Prema brdsko-planinskom području BiH, te Hrvatske i Srbije.

Međutim, jedina raketa PZO koja bi imala pravu primjenu u tim neprohodnim planinskim područjima, bila je upravo Strela-2M. Njena proizvodnja je bila potpuno usvojena i unaprijeđena u odnosu na sovjetski original, a proizvedeno ih je više od 4000. Znači glavnina PZO JNA (a samim time i HV), temeljila se na potpuno usvojenoj i samostalnoj proizvodnji raketa Strela-2M i topova M-55/75 od 20 mm. Iako je učinak takve trupne PZO ograničen do 5.000 m visine, ona čak i danas u vrijeme preciznih JDAM (Joint Direct Attack Munition) i JSOW (Joint Stand-Off Weapon) oružja, predstavlja ozbiljan problem. Pa kad su pokušali djelovati ispod te visine, Strele-2M su ih brzo natjerale na povećanje visine. A koliko zrakoplovstvo može odraditi sa 5.000 m, najbolje se vidjelo sa završetkom operacije "Allied Force" i ulaskom NATO snaga na Kosovo. Usprkos svakodnevnim javljanjima NATO-a o uništavanju vojne tehnike, bivša VJ sa Kosova povlači čak 252 tenka i 18 lovaca MiG-21, čime se otkriva veliki nesrazmjer između tih brojki. Stoga je NATO nakon dvomjesečnog pregledavanja uništene tehnike na Kosovu, tek 16. rujna 1999. javnosti predočio izvješće BDA (Battle Damage Assessment), po kojem nije siguran u uništenje čak 50% gađanih ciljeva na tom području. Vjerujem kako vam više ne treba crtati, zašto je prvi korak okupatora, uništavanje upravo tog tipa oružja? Kao rezultat, ministar obrane Branko Vukelić i veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Bradtke, prije dva dana potpisali su Provedbeni ugovor o financijskoj pomoći SAD-a, u iznosu od milijun američkih dolara, za uništenje oko tisuću neperspektivnih prijenosnih protuzračnih sustava, izvijestio je MORH. Ma bravo Vukeliću!!!

Update: Jedino što boli više od gubitka preskupo plaćanog naoružanja, boli gubitak ljudi. A upravo tome svjedočimo opet. Kolega iz 2. naraštaja kadeta-pilota, koji je prije tri godine izašao iz "armije", te je prešao u civilni sektor... nestao je danas oko 12 sati na letu iznad Jadrana. Zadnja poznata pozicija zrakoplova pilotske škole InterCockpit, bila je u području Dugog otoka. Unatoč dosadašnjim naporima i pretraživanju mora s avionima Pilatus PC-9, još nema nikakvih rezultata. Iako prethodno nije zabilježen ni njihov distress call... još se nadamo...