–   SAD sa svojih 5% svjetskog stanovništva vrši 20% globalnog zagađenja ugljičnim-dioksidom, što za posljedicu ima globalno zagrijavanje sa svim spomenutim štetnim posljedicama za klimatske promjene planete. SAD su jedina razvijena svjetska država koja nije potpisala sporazum u Kyotu za smanjenje tog oblika globalnog zagađenja.

–   SAD sa svojih 5% svjetskog stanovništva troši 25% svjetske proizvodnje nafte. Pritom se ne vide pokazatelji štednje i poduzimanja ozbiljnijih mjera za smanjenje te potrošnje. To može dovesti do potrošnje pričuva nafte prije pronalaska zamjene za taj energent. Budući da na nafti počiva i svaka suvremena vojna sila, u SAD-u nastaju ideje o imperijalnom vođenju vanjske politike, s kojom bi se osigurale svjetska nalazišta i pričuve nafte. Rat u Iraku 2003. godine vođen je zbog iračkih pričuva nafte i jačanja američke dominacije na Bliskom istoku, gdje se upravo i nalaze preostala nalazišta najkvalitetnije nafte. Takav prelazak na imperijalno ponašanje u vanjskoj politici je očekivano ponašanje SAD-a pri traženju rješenja za svoju ogromnu potrošnju nafte.

–  Demografski priljev siromašnih masa imigranata vodi neizbježnom "posmeđivanju" SAD-a. To stvara velike probleme za unapređenje obrazovnog sustava, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Jedan od načina rješavanja tog problema leži upravo u ratovima imperijalnog tipa, koji nameću znatniju potrošnju žive sile u kopnenoj vojsci. Ratovi u doba Clintona vođeni su s dobro primjenjenom idejom nultih ljudskih gubitaka. Međutim, takvi ratovi se ne mogu očekivati protiv država s brojnom kopnenom vojskom, poput Irana i Sjeverne Koreje, koje Bush označava kao dio osovine zla. Za takve ratove, kao i za dugotrajno zadržavanje trupa nakon tih ratova, upotreba "posmeđene" vojske je vrlo privlačno rješenje za takvu ulogu imperijalne sile.

–  SAD sa svojih 5% svjetskog stanovništva troši oko 50% svjetske proizvodnje kokaina. Predsjednik Clinton je iz vojnog proračuna izdvajao značajna sredstva za borbu protiv kriminala i droge. Sadašnji proračun povećan je s novom stavkom borbe protiv globalnog terorizma, pa borba protiv droge nije ostvarena u tom obujmu. Najveći dio distribucije droge obavlja u getima s afroameričkom i hispanoameričkom većinom. Tu postoji ogroman broj polupismenih mladih ljudi koji su skloni i kriminalu, jer su droga i kriminal u međusobnoj interakciji. Stoga kada SAD čvrsto krene prema imperijalnom vođenju ratova, taj dio "posmeđene" Amerike bit će joj idealan materijal za kopnenu vojsku, koja će se jače "trošiti" u tim ratovima.

Ovakva razmišljanja ne bi imala nikakvog temelja prije 11. rujna 2001, koji je postao pojam 9.11. (jer oni datume označavaju na taj način). Od 9.11. u SAD-u se sve mijenja i na scenu "sasvim slučajno" stupa gomila novopečenih geopolitičara i stratega vrlo skučene intelektualne vrijednosti. Zato američki ratovi s imperijalnim ciljem postaju vrlo stvarni. Naravno, takvo imperijalno ponašanje bi bilo nezamislivo dok je nad SAD-om još lebdio utjecaj velikih predsjednika, a koji su u pozitivnom smislu označili tijek svjetske povijesti. Primarno zato što imperijalizam nije isplativ na duži rok.

    Ostale tekstove na ovu temu pogledajte u postu Američki imperijalizam u 21. stoljeću.