Kad je Denisu Johnstonu prvi put na pamet pala ideja da bi mogao otići preko Jadrana, Vis se upravo spremao za obranu do posljednjeg čovjeka. Gradila su se utvrđenja, kopali rovovi, postavljala bodljikava žica i minska polja. U uvale su spremane bačve s benzinom koji bi se, prilikom desanta, mogao zapaliti. Na poljima su nikli kolci za slučaj desanta iz zraka. Svaki čovjek na Visu bio je vojnik. Stari i iznemogli, djeca, evakuirani su u Italiju, a zatim u zbjeg u Afriku. A sam Vis, kao da prkosi toj opasnosti sa kopna, davao je šakom i kapom. Ilegalnim kanalima, materijal i druge pošiljke slane su na kopno, gdje su partizani neprekidno napadali i iscrpljivali neprijatelja, sjekli mu željezničke i druge komunikacije i otežavali mu opstanak na svaki mogući način. Linije opskrbe na kopnu postale su za Nijemce toliko opasne i ne sigurne da su morski putevi izmedu dalmatinskih otoka bili upravo zakrčeni njemačkim brodovIjem, punim tereta. Sve dok taj prkosni otok ostane neosvojen, kažu svjedoci tih dana, on je samim svojim postojanjem za sebe vezalo fantastičan broj neprijateljskih vojnika. Luke Visa bile su "gole", nezaštićene danju, ali su svaka uvala i rukavac, izmedu strmih brežuljaka što su se kao čuvari nadvijali nad njih, bili prepuni kamufliranih brodića, partizanskih, ali i britanskih. Ti brodići su noću izlazili iz svojih zaklona i odvažno napadali okupatorsko brodovlje. Ti brodići su zarobljavali, potapali, gađali topovima, spaljivali njemačke teretnjake, napadali njemačke torpedne čamce, bilo je pravih duela na moru. Čak su se vraćali sa zaplijenjenim brodovima, slavno i ponosno, tegleći ih pravo u luku Vis ili Komižu. (Svjedočanstvo o tim ljudima pružio nam je svojedobno i bloger Babl.)

Za pohod na Vis spremale su se elitne njemačke jedinice. Na Novu 1944. godinu Nijemci su pokrenuli operaciju "Čarobni strijelac", odnosno "Strijelac vilenjak", čiji je cilj bio da se "počiste" preostala tri otoka koja su još aktivno prkosila i tako sa lica zemlje zbrisati otpor malog Visa. Vis se, međutim, utvrdio. Nije bilo planova za evakuaciju, čak ni za ranjenike. Radio-reporter Denis Johnston stigao je na Vis u trenutku kada je obrana već bila toliko konsolidirana da se slobodno moglo reći da je u tom ratu živaca Vis definitivno odnio pobjedu. A kako su Vis vidjeli oni koji su posljednjih mjeseci 1943. i početkom 1944. godine stizali na Vis? Idemo tragom sjećanja Anđelke Radeljić-Jovanović, koja je sa jednim zbjegom stigla na Vis posljednjih dana 1943. godine, kada su brojne brodice partizanske mornarice svake noći prevozile izbjeglice sa kopna na Vis. Anđelku smo upoznali dok je pisala već drugu knjigu o tome kako je ona vidjela rat. Atmosfera, koju je ona doživjela prilikom iskrcavanja u luku na Visu, bila je gotovo identična onoj koju je engleski radio-reporter tako dobro doživio i dočarao na svom snimku. U rukopisu pripremljenom za njenu novu knjigu "Rađanje slobode" pročitali smo: "Vis je vrvio kao košnica. Postajao je stjecište zbjegova, a oni su stalno pristizali. Vidjele su se nošnje sa Biokova, Dinare, Bukovice. Naravno, tolika mnogoljudnost i živost stvarali su galamu. Dozivalo se i dosta beštimalo..."

Tih dana sve je vrvjelo na ostrvu. Očekivani njemački napad nije počinjao. Invazija je trebala biti provedena desantnim čamcima, podobrancima i jedrilicama. Oko Visa se gomilalo sve više eskadrila Luftwaffea. Luke Šolte, Brača, Hvara i Korčule bile su prepune Nijemaca. To je samo jačalo volju za obranu Visa, pa su partizani još ofanzivnije svojim malim brodicama vršili desante na susjedne otoke. Partizansku mornaricu činilo je mnoštvo malih drvenih brodica, zaštićenih vrećama pjeska. Imali su motor i možda jednu strojnicu. Išlo se konspirativno, a Nijemci su stalno patrolirali morem svojim velikim i modernim brodovima. Zvuk naših motora čuo se milje uokolo, a brzina im je bila svega nekoliko milja na sat. Zato i danas treba odati priznanje partizanskim mornarima. To nisu bili školovani ljudi u pomorskom smislu. Bili su to ribari, koje je život naučio navigaciji i ćudima mora. Oni su tako točno, nepogrešivo znali voditi te brodiće na mjesto gdje je bio zakazan susret, ilegalna veza ili akcija. Takvim brodićima partizani su vršili noću napade na susjedne otoke, pa i kopno. Nakon jednog takvog napada na Hvar, komandosi su zarobili četiri Nijemca i ispitali ih. Veličina Njemačkih snaga na obližnjim otocima bila je zabrinjavajuća. No partizani nakon toga odlučuju dodatno pojačati napade na njih. Stvarajući tako privid da su snage koje brane Vis daleko veće.